| omiš | split | solin | trogir | np krka | imotski | dubrovnik |
Omiš, grad kontrasta, prirodnog i povijesnog. Nastao je i rastao podno strmih obronaka Omiške Dinare, omeđen sa sjeverozapadne strane rijekom Cetinom, a s juga i jugoistoka morem. Izniknuo je kao, podgrade (burgum, suburbiam) Omiške tvrđave (castrum) sagrađene visoko iznad njega na brdu. Zbog neprestane opasnosti s kopna i mora samo tvrđava Starigrad (Fortice) s vojničkom posadom u njoj kao i pomoćna tvrđava Viseć u kanjonu rijeke Cetine, nisu pružale dovoljnu zaštitu, pa je Omiš već u srednjem vijeku bio opasan zidinama, pojačanim posebnim istacima s istočne, kopnene strane, a sa sjeverozapadne kulom Peovicom (Mirabella). Tako obzidan i utvrđen dobio je naziv "grad", ali ne u pravom smislu te riječi jer da bi postao pravi grad morao je biti biskupskim sjedištem, a to Omišani nikad nisu uspjeli postići. Srednjovjekovni se grad naziva Almissium, Almyssium, a doba mletačke vlasti Almissa.
Centralni događaj omiškog kulturnog ljeta je Festival dalmatinskih klapa, koji se od 1967. redovno održava svake godine. Pridonio je njegovanju i očuvanju kulture pučkog pjevanja koje je cijenjeno diljem Europe.
Ukoliko se odlučite posjetiti ovaj predivni gradić svakako bi trebali posjetiti i sljedeća mjesta koja on posjeduje:
Tvrđavu Mirabelu - romanička utvrda iz XIII. stoljeća – smještena odmah iznad grada. Sama uloga tvrđave Peovica ili Mirabela je bila izvidnica od neprijatelja. S tvrđave Mirabele pruža se pogled na cijeli dio starog grada, Punte, Prika i Duća, ali i na cijeli brački kanal. To je tadašnjem mjesnom stanovništvu pružalo iznimnu zaštitu od neprijatelja, a svi znamo kako su bili jaki omiški gusari. Sama okolina tvrđave omogućuje izvidnicu na cijeli grad i prostor je lijepo uređen. Sama tvrđava sastoji se od četiri kata i izlaz na vrh s kojeg se pruža predivan pogled.
Tvrđava Starigrad (Fortica) – iz XV. stoljeća (smještana visoko na vrhu brda pruža nezaboravan pogled na grad i brački kanal, uključujući otoke Brač, Hvar i Šolta, kao i ušće Cetine – do nje se može doći uskom planinskom stazom, penjući se 20-ak min.). Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predočuje tvrđava Fortica. Tvrđava Fortica nalazi se na samom vrhu omiške Dinare. Za gusarenje je to bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje kopna i na mora. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine, na otoke Brač, Hvar i Šoltu te srednja Poljica.
crkvica Svetog Petra na Priku – jedna od rijetkih predromaničkih građevina u Hrvatskoj, izgrađena u X. stoljeću i do današnjih dana dobro očuvana.
Crkva Svetog Mihovila – iz XVII. st. – u centru starog grada.
Gradski muzej koji čuva tragove Omiške povijesti, još od antičkih vremena.
Spomenik Mili Gojsalić (rad Ivana Meštrovića), smješten u Poljicima. Prilaz cestom prateći desnu obalu Cetine oko 7 km. Pruža se također jedinstveni pogled na grad.
| vrh stranice |
Grad Split smjestio se na najtoplijem području sjeverne obale Sredozemlja, u samom središtu Jadranske obale i u neposrednoj blizini rijeka Jadro i Žrnovnica koje ga već 1700 godina napajaju vodom. Njegova blaga klima sa 2700 sunčanih sati godišnje, pretvara ga i usred zime u oazu u kojoj se u zavjetrini može uživati na suncu.
Znamenitosti koje se svakokako trebaju posjetiti u Splitu su:
Dioklecijanova palača – sagrađena 295. godine. Sagradio ju je rimski imperator Gaius Valerius Aurelius Diocletianus. 305. godine, umirovljeni vladar napustio je Nikomediju i smjestio se u palaču u želji da tu provede ostatak svoga života. Palača trapeznog oblika zauzima površinu od 28.900 kvadratnih metara. Poslije Dioklecijanove smrti palača je ostala pod carskom vlašću, a pretvorba palače u grad počela je u sedmom stoljeću kada su se stanovnici obližnje Salone pod naletom Avara i Slavena sklonili u nju.
Peristil - Crkva Sv. Duje, zaštitnika grada Splita
Splitski Arheološki muzej – gdje se čuvaju spomenici Salone, velikog antičkog političkog, upravnog i vjerskog središta
| vrh stranice |
Hrvatsko ime Solin nastalo je od latiniziranog naziva Salona, koje potječe iz ilirskog jezika. U povijesti se to ime prvi put spominje 119. godine prije Krista za vrijeme rata između Ilira i Rimljana. S obzirom na ostatke bedema i ostalih građevina u Saloni i okolici smatra se da su Grci utemeljitelji ovoga grada. U 1. stoljeću prije Krista zauzimaju ga Rimljani. Tadašnji namjesnik Ilirije, Julije Cezar, proglasio ga je kolonijom (Colonia Martia Julia Salona). Grad se širi prema istoku i zapadu i dobiva nove dijelove: pored starijeg grčko-ilirskog i noviji rimski dio.
| vrh stranice |
Trogir - smjestio se na obali Kaštelanskog zaljeva nedaleko Splita. Turistički poznata stara gradska jezgra smještena je na otočiću između Čiova i kopna. Trogir je u pravom smislu grad-muzej i nezaobilazno je pristanište inozemnim i domaćim turistima.
| vrh stranice |
Krka – rijeka koja izvire na zapadnim padinama Dinare i uljeva se u more pokraj Šibenika. Na tom putu prolazi kroz uske i duboke kanjone, nailazi na stjenovite prepreke koje savladava prekrasnim slapovima od kojih su dva u gornjem toku visoka 10 m.
| vrh stranice |
Imotski je vrlo zanimljiv grad smješten u dalmatinskoj zagori. Najzanimljiviju i najvažniju skupinu krških pojava čine duboke provalije koje prate sjeverozapadni obod polja od Imotskog do Lokvičića i krase Imotsku krajinu. U krškom okviru ima dubokih provalija, dublji dijelovi kojoh su ispunjeni vodom; sličnih jezera ima i u samom polju. Vrlo blizu Imotskoga, uza sam rub gradića, nalazi se Modro jezero. Narod mu je dao ime zbog modre boje njegove vode. Oko 1 km podalje od grada, u sjeverozapadnom pravcu, nalazi se drugo imotsko jezero - Crveno. Ovo je ime dobilo po crvenkastim stijenama koje čine obod jezera.
| vrh stranice |
Dubrovnik - grad, luka i turističko središte južnog hrvatskog primorja. Grad jedinstvene političke i kulturne povijesti, svjetski poznate spomeničke baštine i ljepote – jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i očuvanost baštine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turističke ponude.
DUBROVNIK je osnovan u 7. stoljeću, a okružuju ga zidine duge oko 2 km koje su podizane od 11. do 17. stoljeća. Svoje najbolje razdoblje Dubrovnik bilježi u XV i XVI stoljeću, poznato pod nazivom Zlatno doba Dubrovnika. No, 1667. veliki potres je Dubrovniku zadao težak udarac od kojega se teško oporavio. Bio je središte Dubrovačke Republike koja je propala dolaskom Napoleona početkom 19. stoljeća.
| vrh stranice |